уторак, 17. април 2012.

Kalemegdan









Kalemegdan i Beogradska tvrđava su najstariji kulturno-istorijski spomenici koje ne smete propustiti ako posećujete Beograd.













Sama tvrđava je podeljena na donji i gornji grad a kalemegdanski park je na ušću reke Save u Dunav, gde se nalazi i Pobednik - spomenik po kojem je Beograd prepoznatljiv.

Najstariji delovi tvrđave potiču još od I v.n. ere kada je predstavljala rimsko vojno utvrđenje.

Na ulazu u Kalemegdanski park se nalazi Muzički paviljon i Fontana Borba, 


a malo dalje okružen cvetnom alejom i pravilno uređenim drvoredom i 








Spomenik Zahvalnosti Francuskoj.

Odatle se širi pogled ka Vojnom Muzeju, koji je osnovan 1787. god., nepossredno nakon što je Srbija dobila nezavisnost Njegovi eksponati se mogu videti kako na otvorenom (tenkovi), tako i u samoj zgradi muzeja.


Tu je i Karađorđeva kapija, a malo dalje i Prirodnjački muzej i Muzej Beogradske tvrđave, koje morate posetiti, a najbolje je to učiniti u Noći Muzeja (sredinom maja).
Sedište udruženja likovnih umetnika Srbije je takođe u ovom parku i nalazi se u Paviljonu Cvjeta Zuzorić. Tu se održavaju likovne izložbe, koncerti i druge manifestacije.
Preko Kralj kapije stepeništem se silazi do Rimskog bunara.








U srcu tvrđave nalaze se i Sahat kapija i kula sa velikim satom po kojem je dobila i ime. Idući dalje dolazi se do mesta sa kojeg se vidi ceo Beograd i njegove reke do Pobednika.


Ulazeći sve dublje među zidine ove tvrđave, dolazi se do Zindan Kapije, ispred koje je most. Njeni podrumi su nekada služili kao tamnica.








Tu su smeštene i dve crkve. Na brežuljku je Crkva Ružica,

a dole u samim zidinama je mala crkvica Sv Petke, koja po verovanjima ima isceljiteljsku moć.

Zidovi kapele su u vizantijskom stilu, a izvor vode je po verovanjima lekovit. 







Nezaobilazna je i Nebojšina kula, prilikom čije rekonstrukcije je pronađena i beogradska topolivnica.

Morate proći kroz Despotovu kapiju i popeti se na Dizdarevu kulu na kojoj je smeštena i opservatorija.

Niže, na kraju parka se nalazi i ZOO vrt. Osnovan je 1936.god, prostire se na površini od 6 ha, poseduje preko 2000 životinja i preko 200 životinjskih vrsta. U okviru njega se nalaze česme, fontane, skulpture u drvetu i fantastičan Bebi-zoo vrt.

Jedna od stvari koje morate videti je i Damad Ali-Pašino Turbe, koji predstavlja spomenik islamske ahitekture. 
U sklopu same tvrđave nalazi se restoran Kalemegdanska terasa, vaš savršen izbor za uživanje u spoju istorije i modernog duha. Za ljubitelje sporta tu su i košarkaški tereni KK Crvena Zvezda i KK Partizan, a mnogi će odmor potražiti i na teniskim terenima.
Za razgledanje dela ove tvrđave koristi se i Mini-voz čija je početna stanica kod fontane, i koji vas može odvesti do kapija ZOO-Vrta. 
Nastavljajući tradiciju naših predaka srpski vitezovi baš u ovom prirodnom okruženju svake godine organizuju međunarodni viteški turnir SVIBOR. Kalemegdan treba posetiti i za Dane Beograda u aprilu, kada je ovo mesto stecište mnogih koncerata i izložbi.
Tu u podnožju tvrđave, na ušću dveju reka, svakog leta se organizuje i Beogradski Beer Fest, jedan od najvećih muzičkih festivala u Evropi.

понедељак, 16. април 2012.

Pahuljica i reportaže: Botanička Bašta u srcu Beograda

Pahuljica i reportaže: Botanička Bašta u srcu Beograda: Gde se sakriti od vrućina u Beogradu? Ili šta posetiti a da ne bude već viđeno... Obično kada idem u Beograd (a idem gotovo jednom mesečno)...

Botanička Bašta u srcu Beograda

Gde se sakriti od vrućina u Beogradu? Ili šta posetiti a da ne bude već viđeno...
Obično kada idem u Beograd (a idem gotovo jednom mesečno) uvek se nekako nađem na Tašu i onda kao programirana idem pešaka do Kalemegdana. Usput prođem pored mog omiljenog dela grada, a to je Trg Nikole Pašića...
Ali, ovog puta sam želela nešto novo, a opet nešto gde neće biti pakleno vruće.
Ja inače mrzim leto, i kad bi mogla zavukla bi se u neku pećinu (kao medved) i probudila tamo negde sredinom oktobra.
Prvo što mi je palo na pamet je Kalemegdan - nepresušni izvor lepote, veličine i istorije... a opet, kao što rekoh, mali milion puta već posećen s moje strane.


A onda, kao da mi se neggde u glavi upalila ona mala, žuta lampica Botanička Bašta!
Nikada zaista nisam posetila ovo mesto, mada sam čula za njega.
Međutim trebalo je doći do tamo.... a kako sve podatke dobijete na trivagu i uz pomoć prijatelja (Belke), nekako sam uspela da sve organizujem i dođem do ovog mesta. 
Jeste malo naporno pešaka na više od 30 stepeni, ali vredelo je. 


Velika kapija i zelenilo, ukazivalo je na to da sam na pravom mestu. Očekivala sam nešto mnogo veće, ali upravo ovakva kakva je, čini da se osećate lepo i zadovoljno.
Uđosmo kroz kapiju, s leve strane se nalazi neka drvena kućica gde se prodaju karte i suveniri. A onda mnogo putića.... kojim poći? 


Kćerka je navalila da idemo odmah u japanski vrt, ali pođosmo desno, na suprotnu stranu... svuda oko nas visoko drveće, koje ne daje sunčevim zracima da prodru do nas. Na svakom drvetu, žbunu i cvetu je lepo napisano i objašnjeno koja je to vrsta i odakle je. Tako smo zapazile srebrnu lipu, medveđu lesku, hrastove i breze....










Zaboravih da kažem da je na samom ulazu u carstvu zelenila i spomenik Josifu Pančiću srpskom botaničaru i lekaru. U daljini stoji lepa žuta zgrada i mali lav sa krilima koji je nekako skriven u žbunju.




Idući putićem prolazite kroz pravo malo carstvo, i osećaj je kao da ste negde duboko u šumi.















 Na prvom izlazu iz šumice dolazimo do česme koju okružuje visoko crveno žbunje, tj žbunje sa vatreno crvenim cvetovima. Oko česme je deo betonskog putića koji je oslikan kao morska voda sa malim ribicama i ostalim morskim stvorenjima. 






Svuda usput su klupice i mesta za sedenje, a ono što je veoma interesantno jesto to da smo videle više od pet bebica koja mirno spavaju u svojim kolicima dok ih bake i deke šetaju... a kako i ne bi spavale, kad ih okružuje hladovina i ptičije cvrkutanje.
Zatim smo prošle pored staklenika i okruglog bazena sa biljkama, a svuda pokraj nas su bili mali žirići, kesteni, šišarke.




Dođosmo i do jedne čistine, tj jedne velike livade sa lepo uređenom travom i cvetićima i nekom vrstom prelepo visokog bilja koje se njihalo na povetarcu....





 
 Malo niže kuda vas put vodi, dolazite do ulaza u Japanski Vrt. Šljunkovit putić nas je doveo do karakteristične kućice i mostića koji stoji iznad potoka koji se sliva u prelepo jezerce. 


Jezero je zaista čarobno sa lokvanjima i nekim čudnim biljem, a kroz guste krošnje okolnog dveća prodiru zraci koji oslikavaju ceo prostor u vodi. Jednom rečju fantastična oaza mira i zelenila.....


Tu smo se najviše zadržale i fotografisale svaki delić, a zatim se uputile nazad.... sedele smo malo na klupici i uživale u svom tom veličanstvenom prizoru i mešavini vedrih boja i zvukova....... 
Do botaničke bašte se može doći iz više pravaca...Mi smo se pored skupštine spustile pešaka Takovskom ulicom....Može se doći i autobusima kao i tramvajem broj 2 koji ide do Kalemgdana.....


Iz predhodno navedene kritike se vidi kako je ovo mesto čarobno i sušta suprotnost užurbanom gradu, te ako ste ljubitelj prirode naćićete malko vremena da je posetite prilikom šetnji kroz Beograd.

Cena karte je simbolična i iznosi 150 din. Deca do 7 godina ne plaćaju ulaz, kao i studenti biologije.

Botanička Bašta je nastala 1855. godine a nazvana je u čast dede Milana Obrenovića - Jevrema Obrenovića. 1892. godine u okviru bašte podinuta je i staklena bašta.
Danas bašta broji preko 1000 biljnih vrsta, a u njenom sklopu su i herbarijum i biblioteka.




1995. godine je proglašena za spomenik prirode od velikog značaja. 

2004. godine je izgrađen i Japanski Vrt, koji je prava mala atrakcija.

Pahuljica i reportaže: Vrnjačka Banja

Pahuljica i reportaže: Vrnjačka Banja: Vrnjačka Banja Dragi putnici, hoćemo li u Vrnjačku Banju? Samo ne znam kada da je posetimo... da li zimi, kada stoji kao ledena kra...

Vrnjačka Banja





                                          



Vrnjačka Banja


Dragi putnici, hoćemo li u Vrnjačku Banju?

Samo ne znam kada da je posetimo... da li zimi, kada stoji kao ledena kraljica, s jeseni kada je prekrivena ćilimom od lišća, ili je pak najbolje leti, kada se najbolje vidi njena bujna priroda..

Prvo ćemo svratiti u Narodnu Biblioteku da se upoznamo sa banjskom istorijom.


Smatra se da su lekovite vode koristili još Rimljani, a o tome svedoče Rimski izvor i mnogobrojni novčići sa likovima imperatora.

Razvoj moderne banje počinje 1868. godine kada se formira Osnovatelno fundatorsko društvo kiselo-vruće vode u Vrnjcima.

Posle II svetskog rata je malo zapostavljena, ali tokom 80-tih ona izrasta i postaje najlepše turističko mesto u Srbiji.  

Okolina je bogata kulturno istorijskim spomenicima - manastirima, od kojih su neki pod zaštitom UNESKO-a.
To smo saznali iz Zavičajnog odeljenja biblioteke, koja sem što sadrži preko 40000 knjiga, izdaje ediciju Fons Romanus.

Da bi se još bolje upoznali sa životom meštana odlazimo do Dvorca Belimarković, pretvorenog u zavičajni muzej u kome su izložene mnoge postavke, a najznačajnije su Etnografsko nasleđe Vrnjačke Banje i Spomen soba đenerala Belimarkovića.
U zamku se održavaju i koncerti, izložbe i druge manifestacije. 


Odatle se spuštamo niz padinu i dolazimo do Toplog Izvora, koji je najstariji i najpoznatiji. Njegovo postojanje datira još iz rimskog doba. Voda je lekovita, a njena temperatura je 36,5 što se poklapa sa temperaturom ljudskog tela.

Odatle nam se pogled pruža ka banjskim parkovima i Rimskom Izvoru. 



Njegovo arheološko nalazište datira još od 1-4 veka nove ere, a u novije doba je iznad njega postavljena staklena piramida, koja je sastavni deo parka. Poseduje visokomineralnu vodu, koja se danas koristi za flaširanje Voda Vrnjci.

Sada se konačno upućujemo ka bajkovitim cvetnim parkovima. U središnjem parku se nalazi i Cvetni barokni rundel.



Okruženi cvetnim parkovima tu se nalaze i mnogi hoteli: Merkur, Zvezda, Fontana, hotel Park...


Sa desne strane reke su mnogobrojni kafići i restorani, a mi polako dolazimo i do maskote grada - Gočka. Napravljen 1990. zbog Igara bez granica, ovaj vrabac sa šajkačom i opancima ubrzo postaje simbol grada i najposećenije mesto u banji.

Posle slikanja sa Gočkom, kupujemo katanac sa ključem i odlazimo na Most ljubavi.
Legenda govori o nesrećnoj ljubavi dvoje mladih, koje je rat razdvojio, a mladić se nikad nije vratio svojoj dragoj (jer se zaljubio u Grkinju) iako ga je ona verno čekala.




Da ne bi izgubile svoje ljubavi devojke su noću dolazile na most i vezivale katance sa imenima, a ključeve bacale u reku. To uradismo i mi, pa krenusmo dalje.


Idući putićem pokraj reke, omamljeni mirisom lipa, dolazimo do brežuljka, penjemo se uz kamene stepenice i odatle posmatramo panoramu grada.
S druge strane je i amfiteatar na kojem se održavaju razni koncerti.

Idući dalje promenadom, dolazimo do hotela Breza, a zatim do puteljka koji nas vodi do Izvora Jezero.
Izvor se nalazi unutar zastakljenog paviljona, a ispred je park sa malim jezercetom, po kojem plivaju patkice. Uživamo par minuta u ovoj atmosferi, a zatim se istim putićem na kojem su izloženi razni suveniri, slike i džemperi, vraćamo i nastavljamo dalje.


Polako se završava promenada, i mi stižemo do Snežnika. Njegove vode su korišćene još u 19 veku, a temperatura vode je 16,8 stepeni C. Voda sa ovog izvora sadrži najviše kalcijuma. Koristi se za balnoterapiju i lečenje. 
Osim izvora koji su u samoj banji, u neposrednoj okolini su još i Beli Izvor, Borjak, Slatina i Vrnjačko Vrelo.


Malo ćemo se odmoriti pa idemo do Olimpijskog bazena…

Malo dalje od Izvora Snežnik, na kojem se nalazi Olimpijski bazen.
Ceo kompleks čine dva bazena - Olimpijski i manji, dečiji, a pored njih tu su i svlačionice, WC-i, tuš-kabine, restorani brze hrane, razne prodavnice. Na njemu se odigravaju vaterpolo utakmice, plivačka i takmičenja skokova u vodu, a nekad su se odigravale i Igre bez Granica, kada je Vrnjačka Banja bila domaćin.
U letnjim mesecima, ovo je idealno mesto za beg od vrućine. Pored ovog otvorenog, posetioci banje se mogu kupati u zatvorenim bazenima koji se nalaze u hotelima.
Umorni od kupanja i sunčanja, odlazimo na ručak u hotel Snežnik, jer se tamo nudi niz specijaliteta za svaki džep.



Sem ovog restorana sa dobrom hranom, ručati možete i u Vili San koja je odmah kod Gočka, a koja nudi i smeštaj u svojim prelepim sobama.

Pošto je već pala noć, možemo otići i do nekog od kafića ili poslastičarnica, ili se jednostavno prošetati duž reke.
Novi dan, i nove atrakcije... danas ćemo obići Crkvu Bogorodice, otići na Goč i učestvovati na Karnevalu.

Do crkve se dolazi kamenim stepenicama, okruženim zelenilom ili putem pored osnovne škole i vrtića.
Hram je posvećen rođenju presvete Bogorodice, na šta svedoči mozaik ispred ulaznih vrata.
Podigao ga je Hadži Jeftimije Popović, 1834.god, a ikonostas je crkvi priložio Jovan Kujundžić. Na južnoj strani hrama sem nadgrobne ploče prote Jeftimija, nalazi se i spomen ploča Srpskim Solunskim ratnicima. 
 U dvorištu je prelepa česma.
Sem ovog hrama, u okolini banje se nalaze mnogi manastiri kao što su Žiča, Studenica, Lazarica, Ljubostinja.
Turistička organizacija Vrnjačke Banje organizuje niz izleta i obilazaka, kako do spomenutih manastira, tako i do planine Goč.

Goč je prekriven gustom bukovom i četinarskom šumom, a šetajući planinskim stazama naići ćemo i na razne šumske plodove, kao što su borovnice, jagode, maline, šipak...a mogu se videti i kornjače, veverice i po koja zmija. Meštani će Vam ponuditi svež kajmak i sir.
Planina ima oko 250 izvora pijaće vode, dve reke poribljene pastrmkom, kao i prelepo jezero.
Ljubitelji zimskih sportova uživaće skijajući i sankajući se. Goč sem staza za šetnju ima i dva ski lifta.
U blizini je i hotel Beli Izvor u kome ćemo predahnuti pre nego što se vratimo u Banju.

Na povratku sa Goča, moramo se maskirati i priključiti veseloj povorci pod maskama, jer se svakog leta u julu održava, sada već međunarodni Vrnjački Karneval.
Prvi put je održan 2005.godine, a cela manifestacija je dobila nagradu Turistički cvet, kao najbolja u Srbiji.
Osim centralne povorke, tu je i dečiji maskembal, a u celoj toj julskoj nedelji se priređuju razni koncerti, izložbe, prerdstave, zatim je tu plesno veče, takmičenje u malom fudbalu i dr.
I tako, opijeni mirisom lipa, a pomalo i od vina, pod maskama, srećni i veseli, završavamo ovo putovanje kroz najlepšu banju…
A Gočko Vas poziva da se i sledeće godine vratite, i ko zna, možda sa voljenom osobom na Mostu Ljubavi zaključate vašu ljubav da traje večno,
kao što moja, prema ovoj banji ne prestaje...


sve o ovoj prelepoj banji možete naći i na: http://www.trivago.rs/vrnjaka-banja-444612