субота, 11. мај 2013.

Deda Mraz postoji!

O, kakvih sam se sve gluposti načitala na ovom internetu....Ljudi, verovatno nemaju šta da rade, pa iz dosade ili ko zna čega, daju sebi za pravo da komentarišu, izjavljuju, postoju (hehehehhe) i sve bi to bilo super i normalno da se ne radi o nečem meni tako svetom...o Deda Mrazu!
Evo, sad čitam da je sve više roditelja koji svojoj dečici već od najranijeg detinjstva kažu da ovaj dekica ne postoji....pa onda tema na temu, razvlačenja i razglabanja i dođem čak i do nečuvene rečenice kako deka ima pedofilijske sklonosti!???
E, pa...čekaj! 
Prosto ne razumem sklonost ka uništenju svega čistog i lepog....Ako Vam se razglaba idite u političare pa pričajte svašta....ne dirajte nešto tako dečije, tako bajkovito i čudesno. Prosto nedam da se dira Deda Mraz, Jelka i sve što ima veze sa novim godinama....
Ja nisam učena da on postoji....ali nikada mi nisu ni rekli da ne postoji....prosto sam sama donela odluku o tome..... 
Moja deca znaju da njima tata i mama kupuju poklone, ali prosto i oni veruju u njega......
Zašto bi taj čudesni deka morao da svima deli poklone.... neka deca budu zadovoljna onim što dobiju od bilo koga, a neka im ON služi za igru, maštu, za pesmice i priče.......
Volim bajke i celog života sam želela da se i meni desi jedna.....živim i dalje u snovima, a moj vazduh je protkan tajnama, čarobnjacima i vilama.....  
Ne želim da izađem iz začaranog dvorca detinjstva i uđem u svet sumornih ljudi....a već sam duboko u njemu.... I sve sam ironičnija i....uf! 
Moje verovanje u Deda Mraza i magiju novogodišnjih praznika mi daje snagu da preživim sve mrazne dane...i vraća mi uvek osmeh na lice..... Možda se dobre vile igraju sa mnom, pa kad je najteže one svojim štapićima iskrive liniju na mom licu......
A, jelka i nove godine......kod mene se jelka kiti u prvoj nedelji decembra i ostaje u kući sve do 15. februara kada je mom mužu rođendan!



Imamo poseban odnos sa njom i ona tih meseci postaje počasni član naše male porodice....Kada je moja kćerka imala tri godine, uhvatila sam je kako drži jelku za grane i priča s njom! Kažem Vam poseban odnos! 

I cela kuća dobija novu dimenziju....opet čarobnice umešaju svoje prstiće i kuća liči na one iz bajke......





A Deda Mraz je tu kao ikona, kao nešto nedodirivo, a opet tako realno..... 

Moji ukućani znaju da on živi u Laponiji, da su oko njega čarobni irvasi, ali nikada nisu očekivali da im donese poklon......

Možda bi to bila prava lekcija i pravac za roditelje i decu.....a ne nekakve bljuzgave izmišljotine.....


Čuvajmo verovanja i čuvajmo nešto tako lepo i bajkovito, jer šta nam drugo preostaje u realnoj slici života?


понедељак, 6. мај 2013.

Mala kreativnost :))))

Crtanje, slikanje, lepljenje, igra...mašta i :))))))))))))))))
kad bolje razmislim ceo moj život je jedna velika igra, a ja iako sa 30 i kusur godina - jedno veliko dete!
I kad detetu date bojice, makaze, šljokice, lepak i trista čuda, nastanu neke nalik na dekoracije :))))
I zašto bi ja to čuvala i skrivala, kad mogu nekom drugom, (ako neko ikad pročita ove stranice), makar dati po neku ideju :)))
Evo, pošto je juče bio Uskrs, ja Vam pokazujem moje uskršnje dekoracije i naravno čupavce -jaja!

Prvo su nastali cvetići, tj. venčić od kutje za jaja!






A zatim sam pokupila ideju iz vrtića i napravila zajedno sa kćerkom, male buketiće cveća od papira.....






A sad raznobojna jaja! Ovo sam počela da radim, možda pre tri godine....i mnogo se svidelo svima, tako da svake godine imamo jaja čupavce....
za ova jaja sa kosom i očima, potrebno vam je krzno, pa smo tako jedne godine šišali plišane igračke sa krznom, a sada sam uzela kapuljaču od zimske jakne i skinula joj krzo....Sve za kosata jaja! :))))

A, pošto najviše od svega volimo zmu, sneg i pahuljice, to je morao da bude detalj i na jajima :)))))




Osim jaja, na trpezi su se našle i razne životinje od testa, pa smo tako imali zeke, mace i kravu, hehehehehehe

I na kraju, evo cele uskršnje dekoracije

среда, 1. мај 2013.

Moskva



Пойдем в Москве!
Москва - самый красивый, самый большой город с душой!
Ah, ne znate ruski… moramo naučiti makar osnovne reči pre nego krenemo put ovog grada…
Moskva – grad snova, grad kulture, grad pobede, slobode…grad čija istorija počinje davne 1147. godine, kada je knez Jurij Dolgoruki osnovao tvrđavu kraj reke po kojoj je i dobila ime. 

Odakle početi putovanje po ovom predivnom gradu… Kada prvi put zakoračite njenim ulicama i bulevarima bićete usamljeni i izgubljeni… imaćete osećaj da ste toliko mali među svim tim oblakoderima… ali, samo dok ne osetite tu slovensku dušu ruskog naroda… 
Dok ne osetite hladnu rusku zimu koja vam ne ledi srce nego ga čini sve toplijim…

Povešću Vas prvo do simbola Moskve – do Kremlja. Srce ogromnog grada i cele Rusije, skup velelepnih građevina, muzeja, crkava... beskrajna tvrđava koja svakim korakom otkriva nešto novo...



Taman pomislite da nema lepšeg od Zvonika Ivana Velikog, a tu na tren oka se pokaže Blagoveštenska Crkva u svom svom sjaju...
Ispred nje je Muzej Istorije, levo tržni centar GUM, a desno Lenjinov Mauzolej. A baš tu između tih divovskih građevina nalazi se ne tako velika (po visini), ali najmoćnija i najlepša od svih građevina sa kupolama koje liče na lukovice u najrazličitijim šarama i bojama. 

Blagoveštanski hram je građen od 1555-1561. godine, po naredbi Ivana Groznog, koji je nakon završetka gradnje ovog veličanstvenog hrama, oslepeo arhitekte, kako nikada više nešto lepše ne bi napravili. Otuda i njegov nadimak, baš po toj surovosti, ali verovali ili ne, nikada se nešto lepše nije posle toga izgradilo. 
U srcu samog Kremlja nalaze se tri velika Hrama - Blagoveštanski, Uspenski i Arhangelski sabor. To je za Ruse sveto mesto jer baš u Arhangelskom hramu počivaju Ivan Grozni, Aleksandar Romanov, Knez Dolgoruki i mnogi drugi. Sav hram više liči na muzej nego na svetilište. Ovaj hram je usko povezan sa Medicinskim fakultetom i sa klinikama u Moskvi koje nose ime Sv Arhangela Mihaila.
Iz Kremlja prelazimo veliki kameni most, ulazimo u ulicu Volhoka i prvo nailazimo na muzej ličnih kolekcija, a malo niže je i Puškinov Muzej, nasuprot kojeg je veliki park u kojem se nalazi Hram Hrista Spasitelja, koji je podignut u znak sećanja na pobedu nad Napoleonom. 

Na Crvenom Trgu dolazimo do Lenjinovog mauzoleja u kojem je izloženo Lenjinovo balsamovano telo, a pored mauzoleja gori večna vatra. Mauzolej čuva Mirna straža, koja prkosi i na -25 C.





Obavezno idemo u posetu i Novodevičkom manastiru - prvom ženskom manastiru. Jarko je crvene boje sa zlatnom kupolom i podseća na minijaturu Kremlja. Drugi naziv za ovaj manastir je Hram Bogorodice Smolenske. Boris Godunov je u njemu proglašen za cara Rusije. Prema legendi manastir je nazvan novodevički, jer se nekada na njegovom mestu nalazila pijaca na kojoj su se mlade ruske devojke prodavale u hareme.
Idući dalje, Crvenim Trgom, dolazimo do Boljšoj Teatra... stepenište vodi do ulaza koji čine osam velikih belih stubova koji kao da drže ceo dvorac u svojim šakama. Veliki -  большой teatar je sagrađen 1824.godine, i danas se u njemu održavaju predstave baleta i opera.

Nakon uživanja u Labudovom jezeru, nastavljamo šetnju po ovom predivnom gradu…..
Obilazeći ovaj veliki grad morate zapaziti sedam visokih zgrada, koje nazivaju – “sedam sestara”. Sestre su građene u vreme Staljina, sa raskošno ukrašenim fasadama i visokim tornjem.
Vreme je da izađemo iz Kremlje i odemo do …VDNH (šta god značilo), to je mesto koje se ne može sasvim dobro opisati…..

Nalazi na Poklonoj Gori, tj u Parku Pobede. To je zabavni park u - naravno preuveličanoj dimenziji svega što se može videti. Prvo kad kročite u "Park" srešćete se sa mnogobrojnim baštama, cvećem i biljem lepo oblikovanim, a sve tako da čine zvezde petokrake. Tu su i svemirski brodovi i Ajfelova Kula, mnogobrojne životinje i sl. Sve je u parku natprosečne visine, pa tako i jedan obelisk koji je visok oko 140 metara i simbolizuje dane u otadžbinskom ratu. Na njemu je lik boginje Nike i Sv Georgija kako ubija aždaju. 
Najlepši deo ovog parka čine fontane i svetiljke, a posebno velika fontana koja nosi naziv Prijateljstvo naroda, a koju čine zlatne devojke čiji broj označava onoliko republika koliko ih je bilo u SSSR-u.
Idući kroz park prepun "čudesa" dolazimo do spomenika Juriju Gagarinu, prvom čoveku koji je boravio u svemiru.

U okviru ovog parka nalazi se i Muzej Kosmonautike, koji treba obavezno posetiti.
U istom delu grada je i Muzej-panorama Borodinske bitke, kao i Trijumfalna kapija.
Sem ovog parka, veoma atraktivan, posebno zimi je i park Gorki – koji se nalazi uz reku sa stazama za šetnju i jezercem. Zimi se može klizati na ovom jezeru, a u parku se organizuje takmičenje u pravljenju figura od leda.
Nedaleko od Kremlja je izdvojena četvrt grada – Kitaj Gorod u kojoj se nalazi Dom Romanovih, a malo dalje je i Tretjakovskaja galerija, jedan od najvećih muzeja likovne umetnosti, čiji fond broji preko 45.000 slika i grafika ruske i svetske umetnosti. 
Ako ste ljubitelji tržnih centara onda ceo dan možete provesti u GUM-u –  ogromnom tržnom centru u kojem se može bukvalno kupiti sve! Ali GUM nije samo prodavnica, to je i sveobuhvatno mesto gde se nalaze i mnoge banke, apoteke, mnogi restorani, kafići, mesto raznih kulturnih dešavanja.


Morate posetiti i Lomonosov Univerzitet, koji je osnovan 1755. godine. Centralna kula ima 36 spratova a fasada je raskošno uređena. Sada postoji i veliko univerzitetsko naselje na Vrapčevim brdima.

Moskva živi i nad zemljom i ispod nje. Moskovski Metro predstavlja prelepu galeriju umetnosti – tu se mogu videti mozaici, reljefi, mermerne statue, slike i raskošni lusteri. Dnevno se podzemnom železnicom preveze oko devet miliona putnika. 

Sem metroom, možete obilaziti grad i autobusima, tramvajima, kao i mini-taksijem, koji se zove maršrutka. Možete jednostavno zaustaviti bilo koji automobil rukom i on će vas prevesti do željenog mesta, nešto poput stopiranja, samo što vožnju morate platiti.
Moskva je i sportski centar cele zemlje…tu se nalazi više od 200 bazena, preko 40 ledenih dvorana, isto toliko velikih sportskih hala, među kojima je najpoznatiji sportski kompleks Lužniki, kao i Olimpijski stadion.
Ako ste boemi u duši, morate prošetati ulicom Stari Arbat, koja je puna suvenirnica, uličnih prodavaca, muzičara, slikara-amatera i barova. 

Možete odsesti u mnogobrojnim moskovskim hotelima i hostelima, ali svakako morate probati pravi ruski čaj, rusku votku, krošku-kartošku (pečeni izdubljeni krompir sa salatama), slatko-slanu pitu – pirog, čorbu – boršč, pivo – devjatku, a ako ste ljubitelji čokolade, onda je čokoladni sir pravi izazov!
Dalje od centra grada u takozvanom Podmoskovlju nalaze se carski dvorci, vile i parkovi, koji predstavljaju ne samo umetničku i kulturnu vrednost, nego i pravu turističku atrakciju. Šta god se odlučite da posetite nećete se pokajati. Da li će to biti “moskovski Versaj” – Kuskovo, ili Kolomensko – šuma sa crkvama koje su pod zaštitom UNESKO-a, Caricino – dvor carice Katarine Velike ili Carsko selo - mesto gde je Puškin voleo da stvara svoja remek dela, to ostaje na Vama…..
Moskva je najlepša pred Novogodišnje praznike, zimi… ulice su pune jelki, a Deda Mraz i Sneguročka (njegova unuka) se mogu videti na svakom uglu. Ispod centralne jelke su sanke sa kutijom gde deca ubacuju papiriće sa svojim željama. Ceo grad je jedna velika ledena dvorana, a zidine Kremlja prekrivene snežnim prekrivačem, izgledaju čarobno….

Ako ste ljubitelji vojne istorije, Moskvu treba posetiti u maju, kada se na Crvenom trgu izvodi vojna parada u čast pobede nad fašizmom.






Posetite Moskvu i uverite se sami……ledeni grad snova i želja čeka na Vas…..
До свидания, дорогие путешественники!
Может быть, однажды мы встретимся в этом прекрасном городе .... городе моей мечты и фантазии.

Eparhijski dvor

Polazeći od gradskog parka i penjući se uz neko brdašce, prvo što osetite je jak i opijajući miris lipa.
Uske i stare ulice, kao i sumorni grad i ne nagoveštavaju da možete naići na nešto lepo....ali onda na jednoj čistini - dvor!
Kapija velika, gvozdena sa šiljcima, koji pri vrhu imaju krstiće, prostire se duž celog tog crkvenog kompleksa. 
Pokušavate da uđete, ali - zaključano je....
Ulaz je sa druge strane gde se nalazi i crkva Sv. arhangela Mihaila i Gavrila....


Na ulazu je mala kućica gde se prodaju sveće i suveniri. Pravo od ulaza je dvorište, uređeno, čisto, svuda oko vas zelenilo i cveće.... Na jednom mestu stoji stari jaram i ostatak kočije... sada već kao dekor sa mnogo cvetića na sebi.....
Tu je i pomenuta crkva, koja se uzdiže zajedno sa velikim topolama koje je okružuju. 
Sedoh malo na klupicu ispred da osetim sav taj miris i nagledam se svega što me okružuje u tom trenutku.
Iz crkve se čuje pesma, deca trčkaraju...vreme je stalo.....



Okretoh se iza sebe i ugledah zelenu kapiju....visoku, zarobljenu među granama drveća.... priđoh bliže, već razočarana što je verovatno i ona zaključana, kad.... vrata od kapije su bila odškrinuta... ja se provukoh...i uđoh...
Dvorište iza kapije je veličanstveno!  


S leve strane je Eparhijski Dvor, koji predstavlja sedište braničevske eparhije i duhovnog života ovog okruga.
Sama ta građevina vas zove da je dodirnete i malo bolje pogledate. Ne tako velika al slatka zgrada sa polukružnim stepeništem ispred ulaza i dva stuba, ne odiše nekom veličinom, ali je sve oko nje pa i ona sama deo nečega jako lepog.
Oko samog dvora se nalazi cveće i breze čije guste grane dosežu do zemlje.




Tu je i česma sva u kamenu i u obliku velikog krsta. 
Preko puta česme nalazi se fontana čiji središnji deo zauzima snežno beli krst. Ovde se vrše krštenja, kao i kolektivna krštenja kada ljudi ulaze u vodu i bivaju kršteni na starinski, po malo zaboravljen način.














Svuda pored eparhijskog dvora su stazice, svetiljke, ima i klupa, pa tako možete sedeti, uživati u pogledu i vedrini celog mesta.


Posedeh malo i ja, i gledajući negde u daljinu zaboravih da je vreme da krenem....



Neki sveštenik me ljubazno upozori da će se vrata kapije uskoro zaključati.....
Izađoh....ali sa sobom ponesoh lepote ovog mesta i mir u duši.

Voz, pospani voz za....

Pitate se, šta se može ispričati o železničkoj stanici....šta je tu zanimljivo?
Vozovi, peroni, putnici.....
U pravu ste donekle.....Svaki delić te stare, žute zgrade koja ponosno stoji usred Beograda, krije po neku tajnu.....
Dnevno kroz nju prođe više hiljada putnika, užurbanih, zamišljenih.....
Nekada se samo prođe kroz nju, jer se odmah u neposrednoj blizini nalaze i BAS-ova stanica, kao i autobuska stanica Lasta.
Takođe u blizini su i mnogi hoteli, a taksi vozači sa nestrpljenjem isčekuju ispred da vas odvezu do željenog mesta. Dobro je povezana sa svim pravcima u Beogradu, tako da se od nje i do nje može veoma lako stići...
Sigurna sam da ste makar jednom u životu bili na njoj....ili ste nekog čekali, ili ispraćali.....


U okviru te lepe žute građevine je uvek živo....
Ulični trubači uvek nekog ispraćaju, na peronima su nasmejana lica, a ima i onih sa suzama u očima.....
Zvuk lokomotivee, šištanje, i odlazimo....
Vratićemo se u prošlost, da zavirimo....
Železnička stanica je izgrađena na mestu koje se nekada zvalo Ciganska bara ili Bara Venecija. Prvi voz je sa ove stance krenuo put Niša 1884. godine...
Od tada se stanica dograđivala, proširivala, i sa nje saobraća nekoliko linija domaćeg, ali i međunarodnog saobraćaja. Stanica je građena po uzoru na velike evropske stanice....Unutar nje je velika prostrana čekaonica sa ogromnom tablom i spiskom gradova do kojih se može doći... Sada je modernizovano, pa je tabla kao eksponat, a pomenuti red vožnje se može videti na monitorima...... 

Ispred stanice je veliki Plavi Voz, neka vrsta spomenika.... S druge strane su peroni....i vozovi.....

Stanica je najlepša zimi uoči praznika....tada sem bele boje i snežnog prekrivača, dobija i osvetljenje i novogodišnje ukrase...







A vozovi idu danju, noću......vraćam se deset godina unazad....
Izlazim iz autobusa i krećem ka žutoj lepoj zgradi....sedam na betonski deo, zaslepljena zvukom vozova i bukom koju prave neki od putnika.....Ne kupujem kartu, iako je trebalo krenuti u južne krajeve.....Čekam...pored mene mnoštvo drugih, kako bi to zvučalo u bajaginoj pesmi "izgužvanih lica putnika"..... 





Dolazi meni draga osoba, zaustavlja me da ne uđem u neki od tih vagona......
I tu, na samom peronu železničke stanice počinje naša istorija.....


Bilo je potrebno samo jedno pitanje i mali srebrni prsten.....da zauvek zavolimo ovo mesto.....
Otišli su mnogi vozovi, proletele godine, ali uvek kada sam u Beogradu prođem kroz železničku stanicu..i pokušavam da osetim miris davnih vremena...
I odlazim, voz je odavno krenuo....

Trg srpskih ratnika

Volim Kraljevo...malo je reći.....za nekoga ko nije iz tog grada, veoma čudno....ali ja se upravo osećam kao da sam u tom gradu i celoj raškoj oblasti provela vekove.
Kad god bi posećivala mamine i bakine rođake, koji su iz jednog malog mesta kod Raške, uvek bi svratili i do ovog grada u kojem i dalje žive mamine tetke i njihovi potomci.....
Čak i dok sam studirala, cimerka mi je bila upravo iz Kraljeva, tako da sam sve veće praznike i dočeke novih godina upravo provodila u Kraljevu.
Grad na Ibru sa istorijom i tradicijom. 
I uvek sve nekako se vrti oko trga. Mene uvek iznova trg osvaja svojom specifičnošću i izgledom. 
Verovatno se neki pitaju zašto je specifičan ovaj trg? Zbog njegovog kružnog oblika. 


Za njegov današnji izgled zaslužan je Knez Miloš, koji je, prema predanju, nacrtao gradski trg u tepsiji. Otuda je on zaista kružnog oblika. 
1832. godine Laza Zuban je objavio plan trga i počela je njegova izgradnja. 
Trg danas predstavlja muzejsku vrednost grada.
Trg je u obliku kruga, oko njega je zelenilo napravljeno od krošnji drveća koje predstavljaju sastvani deo letnjih bašti okolnih kafića i restorana. 
Naime, dok šetate trgom, kao da ste na pozornici...imate osećaj kao da su baš se oči koje vire iz obližnjih kafića uprte baš na vas....iako to nema veze sa vezom, ali tako je....
Cela ta zona je pešačka i jako je lepo prošetati oko spomenika. 
Kraljevčani ga zovu Milutin, zbog spomenika u centralnom delu, koji se opet ne zove tako, ali...ostalo je i prenosi se sa generacije na generaciju.
Spomenik je podignut učesnicima oslobodilačkih ratova (1912-1918). 
Postavljen je 1932. godine, a predstavlja figuru vojnika sa zastavom.
Spomenik je stajao u centru grada do 1959. godine kada sklonjen u deo starog kraljevačkog groblja. Vraćen 1982. godine posle brojnih zahteva Kraljevčana.


Oko trga su uske uličice koje vas vode na najrazličitije strane grada. 
Ceo taj deo okružen je zgradama Muzeja, Galerije i Okružnog Suda. Tu su sada nikle i banke, kao razne prodavnice svega i svačega.
Trg je predstavljao mesto okupljanja mladih, koji ga u današnje vreme koriste samo kao polaznu tačku. Nekada je to bilo glavno šetalište ili korzo. 


Trg u sebi krije i burnu istoriju, mnoge mitinge, pozive na revoluciju, pa i neke crne stvari naše istorije....
Ali, vratimo se vedrijim danima na ovom lepom trgu.....



Prošle godine sam se našla u Kraljevu sasvim slučajno i neočekivano, kada se na trgu održavao Maturski ples. Verujte, nešto lepše ne možete zamisliti. Hiljade maturanata uz zvuke kadrila plešu oko spomenika, uz uzvike i podršku građana i posetioca koji stoje na obodima kružnog toka trga. Prelepo i za oči i za uši!
Sem ove, na trgu se održavaju još poneke manifestacije kao što je Pasuljijada (takmičenje u spremanju najboljeg pasulja), zatim odatle kreće takmičenje u Auto-moto trkama, pa onda razna takmičenja sokolskih društava i sl.



I kao što poznata poslovica glasi svi putevi vode u Rim, moglo bi se isto reći i da svi putevi i sva dešavanja vode ka gradskom trgu u Kraljevu.

Most ljubavi

Vrnjačka Banja - kraljica srpskog turizma, sa svojim prirodnim bogastvima, pleni i očarava mnogobrojne turiste, koji je poslednjih godina sve više posećuje. 
Ja sam je prvi put posetila još davno sa roditeljima, prilikom održavanja Igara bez granica. No, kako sam taa bila dete, nije me mnogo zanimalo da istražujem niti me je zainteresovao tamo neki mostić prepun gvožđa.
Sada, tj pre godinu dana, kada sam posetila banju i u njoj boravila, prosto sam se zaljubila u svaku njenu stopu....
I, naravno sada sam ga zapazila....među bujnim cvetnim parkovima, nad banjskom rečicom, stoji zlatni mostić.....nije on od zlata, ali tako prekriven katančićima, na odsjaju sunca dobija zlatnu boju. 
Most kao i svaki drugi (a ima ih preko desetak u banji), ali se na ovom posebno zaustavi na hiljade ljudi radi fotografisanja i zaključavanja katanaca.


Pre dolaska na most prolazi se pored mnoštva uličnih prodavaca i manjih kioska, gde se mogu kupiti katanci svih boja i veličina, zajedno sa ključićem. Ako i ne kupite kod njih, na samom mostiću vas sigurno čeka neki dekica koji prodaje iste. 
E, sad dolazi glavna stvar:))))
Taj isti dekica (ili bakica) će vam ponuditi i marker da ispišete svoje i ime voljene osobe na katanac, i kad za mostić zaključate vašu ljubav, ključić bacite u reku..... Voda će odneti ključ, a vaša ljubav će ostati zaključana i nedirnuta.
Ta magija zaključavanja ljubavi traje više od sto godina, i prava je tradicija u banji. 




Na tabli ispred mostića stoji legenda vezana za magiju zaključavanja.
Naime, nekada davno voleli su se Relja i Nada. Najčešće se sastajali na Mostu ljubavi. Kada je počeo Prvi svetski rat Relja - oficir kraljevske vojske, otišao je i nikad se više nije vratio. Rat ga je odneo u Grčku, gde se zaljubio u Grkinju, a Nadu zaboravio. 
Ona ga je čekala i čekala, dok se na kraju nije razbolela od tuge i do svog poslednjeg dana se nadala Reljinom povratku. 
Uzalud.:((( 


Vrnjačke devojke su od tada, tajno, noću, počele da dolaze na most i da katancima zaključavaju svoje ljubavi. 
Čak je i jedna od najpoznatih srpskih pesnikinja Desanka Maksimović, inspirisana ovom pričom napisala jednu od najlepših pesama "Molitva za ljubav", koju vrnjačke devojke znaju napamet.
Zaneseni ovom pričom, kojoj kroz godine nema kraja, zaboravismo na zaključavanje.









Kao što već rekoh, uzeli smo suprug i ja jedan lep katančić, pozajmili od dekice marker, ispisali svoja imena i datum i zaključali svoju ljubav.....ključić smo bacili u reku, a pošto je dete bilo tužno, kupismo još jedan i napisasmo i njeno ime.....                                           
Naravno, posle je usledilo fotografisanje...i ne samo tog dana, već i mnogo narednih kad god bi prelazili preko ovog divnog mostića.

Da li će naša ljubav opstati ili ne....ja verujem u magiju zaključavanja ljubavi.....a sve dok neko ne pronađe ključić u dubinama vrnjačke rečice, ja se nadam da će trajati......:)))